Bolnica obavlja bolničku i specijalističko – konzilijarnu djelatnost (zdravstvenu zaštitu) bolesnika oboljelih od akutnih i kroničnih bolesti i to:

• 1.

  dijagnosticiranje, liječenje i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu te boravak i prehranu,

  • ortopedskih i traumatoloških bolesnika,

  • bolesnika koji se liječe fizikalnom medicinom i rehabilitacijom i

  • bolesnika kojima je potrebno produženo ili dugotrajno liječenje i palijativna skrb;

  
  
• 2.

  specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu sa specijalističkom dijagnostikom i dnevnom bolnicom kroz,

  • ortopedsko traumatološku ambulantu,

  • ambulantu fizikalne medicine i rehabilitacije,

  • ambulantu za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje,

  • ambulantu opće interne medicine,

  • kardiološku ambulantu,

  • neurološku ambulantu,

  • ambulantu kliničke radiologije i

  • druge ambulante po potrebi i dozvoli nadležnih tijela;

  
  
• 3.

  pružanje zdravstveno-turističkih usluga u skladu s posebnim propisima.

  
  

Povijest

Izgradnja ove bolnice počela je 1932.godine, a sa radom je počela 1936. Prvi ravnatelj bio je dr.Niko Barišić – kirurg. To je bila Opća banovinska bolnica, sa 60-ak kreveta, a vrlo brzo registrira se 80 kreveta ( internistički, kirurški, porodiljski i 10ak kreveta za zarazne bolesnike). Zaposlenih je bilo 30ak, a medicinsko osoblje se sastojalo od 2-3 liječnika i nekoliko časnih sestara – bolničarki.

Kroz II. svjetski rat bolnica mijenja ime u Bolnica 8. korpusa, a kasnije se pak zove Armijska bolnica. Od 25. rujna 1945. godine bolnica radi pod imenom Okružna bolnica. Zbog teškog ratnog nasljeđa, kao što su ozljede ekstremiteta sa kroničnim gnojenjima i velikog broja oboljelih od koštano-zglobne TBC, nametnula se potreba masovnog zbrinjavanja takvih pacijenata u specijaliziranu ustanovu. Tako, 1946.godine od Opće bolnice postaje Bolnica za TBC kostiju.

TBC kostiju i zglobova: Najčešće su zahvaćeni zglobovi koji nose težinu tijela, no mogu biti zahvaćene i kosti zglavka, šake i lakta, osobito nakon ozljede.

Godine 1952. dograđeno je tzv. južno krilo bolnice, čime se kapacitet povećao na 200 kreveta. Zbog navedene problematike, organizira se školska nastava za djecu, okupaciona i radna terapija, te skroman obim fizikalnih postupaka.

Svakodnevno su organizirane kino predstave u ljetnim mjesecima, kao i zabavne priredbe na platou ispred bolnice, koje su bolesnici pratili iz kreveta.

Poboljšanjem standarda mijenjala se i narodna patologija. Liječnička ekipa okreće se kongenitalnim anomalijama, degenerativnim i reumatskim bolestima te traumama lokomotornog trakta. Godine 1961. bolnica je preimenovana u Ortopedsku bolnicu. Obrazuju se medicinski profili, stvara se transfuziološki kabinet, odjel intenzivne njege, adaptira se moderni dječji odjel.

Ortopedija je medicinska specijalnost koja se bavi proučavanjem, sprečavanjem i liječenjem bolesti sustava za kretanje. Naziv ortopedija dolazi od grčke riječi orthos, što znači ravan, uspravan, i od riječi paidion što znači dijete.

Godine 1964. provodi se prva halotanska anestezija u bolnici, kao i prva endoprotetska zamjena zgloba, što su vrlo rijetke ustanove obavljale. 1965.godine u Biogradu se održavaju Ortopedski dani. Kao priznanje stručnom radu liječničkog tima održani su 1977. godine još jedni Ortopedski dani. Tijekom 1985. godine počela je izgradnja Odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju.

Kvalitetna i pravovremena fizikalna terapija i rehabilitacija nakon operacije bitan je čimbenik koji određuje tijek i brzinu oporavka.

Domovinski rat bolnica nije dočekala nespremno. Već tijekom kolovoza 1991.godine u podzemnom hodniku uređena je ratna bolnica, sa 60-ak kreveta. Organiziran je kompletan život u gotovo nemogućim uvjetima, uključujući i operacijsku salu. Tako je bolnica djelovala 22 mjeseca. Tijekom domovinskog rata bolnica je radila kao ustanova civilnog i ratnog saniteta.